Marko Šošić

Izložba pod nazivom 18+ je devetnaesta samostalna izložba Marka Šošića. Predstavlja ju s dvanaest (??) ulja na platnu koja je slikao od početka izolacije, prije godinu i pol dana. Izolacija mu je kao umjetniku i slikaru donijela posebno vrijeme i emocije, koje je konsekutivno slikao svaki dan, po deset, dvanaest sati, i tako mjesecima. Tim ritmom vratio se u disciplinu kakvu je imao na Akademiji, što uključuje i znatan fizički napor, jer lazure znaju iscrpiti; takav slijed i kontinuitet slikanja gotovo da ne pamti.

Nastali su vrlo intimni prikazi ljudi i još intimnijih trenutaka naših najdubljih samoća, odsutnosti, čeznuća; naizgled ogrnutih u erotičnost i vizualnu egzibiciju. U izolaciji se susrećemo sa samima sobom, a ono na što smo naišli, sada gleda nas i izlazi van. Što će ljudi reći? Jer mi smo svoje rekli. U nužnim verbalizacijama ovih slika, kaže da se radi o „visoko estetiziranoj fantaziji“, kako njegovoj tako i njihovoj; i tu možda zapravo ne bi ni trebalo tražiti ništa drugo.

U postfazi postvarenju Svijeta, i virtualizaciji njegove slike – ta nam slika izmiče i dobiva novu auru. „Šeramo“ i „lajkamo“ popravljene prizore osobne samoće i otuđenosti, a ta nam se slika ruga svojom beskrajnom multiplikacijom, besprijekornim savršenstvom i lakom pitkosti.

Izvrstan je i jasan formalni i simbolički predgovor njegove kolegice Lane Skender, za dio ovih radova predstavljenih u lipnju 2020., u vukovarskoj galeriji „Oranžerija“, iz kojeg autor izložbe izdvaja dio: „Motivi slika su ženski i muški aktovi postavljeni u vrlo neobične odnose koji izazivaju simbolička značenja i omogućavaju otvorenu interpretaciju promatrača. U slikama muških aktova očita je podsvjesna težnja za iskazivanjem unutarnjih stanja i žudnji. Gotovo barokna, naturalistična tijela plutaju u nedefiniranom, jedva naznačenom prostoru, a realistični fragmenti tijela suprotstavljaju se volumenom plošnosti i apstrakciji pozadine. Za razliku od muških senzualnih aktova, ženski aktovi su klimtovski stilizirani i povremeno schieleovski deformirani, pretvoreni u grotesku i sarkazam isprovociran životnim situacijama. (…) Slika prema sjećanju u intimnom radnom prostoru, pravom slikarskom odisejom lazurne tehnike tijekom koje se postupno i slojevito gradi glatka površina slike.“