Zlatko Keser (Zagreb, 1942). Diplomirao je 1967. na Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu, u klasi Otona Postružnika, a potom bio suradnik Majstorske radionice Krste Hegedušića (1971.–75.), gdje je ovladao tehnikama zidnoga slikarstva. Predavao je na ALU-u od 1984., za profesora emeritusa izabran 2014. godine.

Eksperimentirajući mnogim slikarskim i neslikarskim tehnikama, razvijao je spontan, razigran, ali istodobno promišljen način stvaranja, oslonjen o iskustva ekspresionizma, informela, lirske apstrakcije, skupine Cobra i sirove umjetnosti, te kolorističkoga, kaligrafskog i gestualnog slikarstva. Odbacivši »sputavajući« realizam i narativnost u korist fantazijskih širina, temeljnim je slikarskim elementima stvarao djela arhetipske snage, u dinamičnim kompozicijama golemih dimenzija, podjednako kao u minijaturama, u monokromima ili snažnim kolorističkim ostvarenjima tragajući za načinima pomirenja gotovo nerješivih dihotomija i radikalnih kontrasta: racionalnoga i iracionalnoga, razigrane figuracije i reduktivnog jezika apstrakcije, reljefnoga namaza intenzivne, često primarne boje i naglašenoga grafizma. Izlagao je na brojnim samostalnim i skupnim izložbama, osvojivši nagrade na Zagrebačkom salonu 1980. i 1981., Trijenalu jugoslavenskog crteža (Sombor) 1990., Hrvatskom trijenalu crteža 1985., 1989., 1999. i 2008., Dubrovačkom salonu 1989., Hrvatskom triennalu akvarela 2004., Bijenalu slikarstva 2017.

Dobitnik je nagrada Josip Račić 1992.; godišnje nagrade HDLU-a 1998.; nagrade za životno djelo HDLU-a 2021.; te nagrade Vladimir Nazor za životno djelo 2015. najvažnijom nagradom za umjetničko ostvarenje koju dodjeljuje država Hrvatska. Redoviti je član HAZU-a od 2004. Crtačka monografija objavljena mu je 2018.