Dejan Kljun (1979., Rijeka), likovni je umjetnik iz Zagreba, po struci kipar. Školu za primijenjenu umjetnost završio je u Rijeci, na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu diplomirao je 2004. u klasi profesora Mire Vuce, a doktorski studij kiparstva u Zagrebu 2021. završava na temu „Objekt izvan prostorne perspektive — metafizika umjetničkog objekta“. Bavi se kiparstvom, slikarstvom i restauracijom. Nekoliko puta je nagrađivan na skupnim izložbama u Hrvatskoj. Član je HDLU-a i HZSU-a. Višestruko je izlagao od 2003., a restauraciju aktivno obavlja od 2006. Iako je akademski kipar, slikarstvom se bavi od 1999. i preferira ga zbog jednostavnijeg izražavanja.
Dejan
Kljun
Lirskom apstrakcijom postao je bliži hrvatskoj, posebice zagrebačkoj i riječkoj publici, brojnim izlaganjima u galerijama. „Slikarstvo me opušta, ispunjava me sloboda i beskonačna mogućnost eksperimentiranja. Kako mi životni radijus i vrijeme bivaju naklonjeni, stvaram sve veću povezanost realnog i misaonog. Uz slikanje osjećam se doma, a tehnika mi dopušta da radim što i kada želim.“ Uz ponešto skulptura, portreta i instalacija izlaže velike apstraktne forme u maniri pop arta i ekspresivnog apstraktnog slikarstva. Klasici mu također nisu strani pa tako izlaže i nekoliko hommagea modernih hrvatskih slikara (Bukovac, Medović).
Dejan Kljun (1979., Rijeka), likovni je umjetnik iz Zagreba, po struci kipar. Školu za primijenjenu umjetnost završio je u Rijeci, na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu diplomirao je 2004. u klasi profesora Mire Vuce, a doktorski studij kiparstva u Zagrebu 2021. završava na temu „Objekt izvan prostorne perspektive — metafizika umjetničkog objekta“. Bavi se kiparstvom, slikarstvom i restauracijom. Nekoliko puta je nagrađivan na skupnim izložbama u Hrvatskoj. Član je HDLU-a i HZSU-a. Višestruko je izlagao od 2003., a restauraciju aktivno obavlja od 2006. Iako je akademski kipar, slikarstvom se bavi od 1999. i preferira ga zbog jednostavnijeg izražavanja. Lirskom apstrakcijom postao je bliži hrvatskoj, posebice zagrebačkoj i riječkoj publici, brojnim izlaganjima u galerijama. „Slikarstvo me opušta, ispunjava me sloboda i beskonačna mogućnost eksperimentiranja. Kako mi životni radijus i vrijeme bivaju naklonjeni, stvaram sve veću povezanost realnog i misaonog. Uz slikanje osjećam se doma, a tehnika mi dopušta da radim što i kada želim.“ Uz ponešto skulptura, portreta i instalacija izlaže velike apstraktne forme u maniri pop arta i ekspresivnog apstraktnog slikarstva. Klasici mu također nisu strani pa tako izlaže i nekoliko hommagea modernih hrvatskih slikara (Bukovac, Medović).
