Marko
Tadić

Marko Tadić suvremeni je umjetnik koji se bavi crtanjem, instalacijom i animacijom. Studirao je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Firenci te je dobitnik  brojnih likovnih nagrada (Vladimir Nazor 2015., Radoslav Putar 2008.). Sudjelovao je na rezidencijalnim programima u Helsinkiju, New Yorku, Beču i drugdje, a njegovi radovi izlagani su na samostalnim i skupnim izložbama te filmskim festivalima. 

Stop-animacija umjetnika Marka Tadića dio je veće instalacije koja kombinira kolaž i manje objekte, tako tvoreći svojevrsni osobni dnevnik modificiran različitim intervencijama na starim razglednicama, privatnim bilješkama i drugim materijalima.

Na taj način, unutar stvarnog svijeta Tadić gradi imaginarni svijet u kojem postoji ne jedan, već dva mjeseca. Crni i zlatni, kao glavni lajtmotivi, zajedno prožimaju kadrove rada, ispreplićući se, tragajući jedan za drugim, oblikujući nove vizure i događaje. Svaki prizor zasebna je priča koju ispunjavaju primjerice tonovi bijele i sive ili zelene i smeđe – stvarajući na taj način dinamičnu i dojmljivu atmosferu ispunjenu bojama i oblicima. Na simboličan način umjetnik propituje društvene probleme – kritizira cenzuru pred kojom jedan mjesec u potpunosti nestaje. Kroz mjesečeve krajnje promjene, Tadić nas navodi da sagledamo mjesečevu važnost i njegovo mjestu u svijetu. Retrospektivno ili s pogledom u budućnost, narušava li i šteti li mjesec našem kozmosu? Ili pak, što cenzuriramo svakodnevno i u kojim situacijama? Emocije, sjećanja ili mišljenja? Mogu li svi u isto vrijeme zajedno koegzistirati, baš kao dva mjeseca, u balansu? 

Karla Čudina

Marko Tadić suvremeni je umjetnik koji se bavi crtanjem, instalacijom i animacijom. Studirao je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Firenci te je dobitnik  brojnih likovnih nagrada (Vladimir Nazor 2015., Radoslav Putar 2008.). Sudjelovao je na rezidencijalnim programima u Helsinkiju, New Yorku, Beču i drugdje, a njegovi radovi izlagani su na samostalnim i skupnim izložbama te filmskim festivalima. 

Stop-animacija umjetnika Marka Tadića dio je veće instalacije koja kombinira kolaž i manje objekte, tako tvoreći svojevrsni osobni dnevnik modificiran različitim intervencijama na starim razglednicama, privatnim bilješkama i drugim materijalima. Na taj način, unutar stvarnog svijeta Tadić gradi imaginarni svijet u kojem postoji ne jedan, već dva mjeseca. Crni i zlatni, kao glavni lajtmotivi, zajedno prožimaju kadrove rada, ispreplićući se, tragajući jedan za drugim, oblikujući nove vizure i događaje. Svaki prizor zasebna je priča koju ispunjavaju primjerice tonovi bijele i sive ili zelene i smeđe – stvarajući na taj način dinamičnu i dojmljivu atmosferu ispunjenu bojama i oblicima. Na simboličan način umjetnik propituje društvene probleme – kritizira cenzuru pred kojom jedan mjesec u potpunosti nestaje. Kroz mjesečeve krajnje promjene, Tadić nas navodi da sagledamo mjesečevu važnost i njegovo mjestu u svijetu. Retrospektivno ili s pogledom u budućnost, narušava li i šteti li mjesec našem kozmosu? Ili pak, što cenzuriramo svakodnevno i u kojim situacijama? Emocije, sjećanja ili mišljenja? Mogu li svi u isto vrijeme zajedno koegzistirati, baš kao dva mjeseca, u balansu? 

Karla Čudina