Katarina Juričić

Solaris
2021.

Aksiom izlaska sunca kao univerzalno senzorno i vizualno privlačne pojave ovdje je u potpunosti razložen i od njega ostaje apstraktan vizualni trag. Visokoestetizirana fotografija subliminalno pobuđuje nostalgično-emotivno-erotske fantazije. Emaniranjem topline i svjetlosti ona nadilazi svoju inherentnu dvodimenzionalnost i transformira se u fluidan svjetlosni site-specific objekt. 

Grijemo se kao solarni jogiji na toplinsko-svjetlosnom omotaču bunkera. U njemu se otvara se prozor – pogled onkraj sputavajućih ograničenja svijeta iz kojeg se povlačimo. Kao noćni leptiri, gravitiramo blistavom i užarenom kraju tunela. Tko ne uđe, nikad neće saznati postoji li išta onkraj vlažne tame betona.