Izgubljene riječi
2014.
kiparska instalacija: 74 svitka od terakote u 5 drvenih kutija, 65-75 × 5-6 cm

Kiparska instalacija Izgubljene riječi autorova je sinteza na sveprisutnu krizu kulture, jezika i čovjeka. Katušić u ovom radu interpretira i opisuje kako su ,,riječi izgubile svoje značenje jer su čovjek i njegova autentičnost vezana uz prirodu determinirani slobodnom voljom, nestali i promijenili svoje značenje u današnjoj eri tehnosfere’’. Svitci predstavljaju simbol duhovnog znanja i informacija, a na njima ispisane riječi moguće žive vrijednosti, odnosno vrline. Na svitcima je mnogo nasumično razbacanih slova koja, ukoliko posložena odgovarajućim redoslijedom, čine određenu riječ. Dok su slova tako raspršena, ne raspoznajemo jezik. Kada se formira riječ, dobivamo smisao i značenje. Neki od svitaka ostavljeni su praznima sugerirajući mogućnost intuitivnog naslućivanja koje ne može biti racionalno objašnjeno. Simbolika takvog koncepta upućuje na mogućnost ponovnog oživljavanja riječi i jezika; njihovog značenja i (nove) stvarnosti.
Danas, kada se iznova nameće pitanje postojanja istinske personalne slobode toliko često uvjetovane upitnim vrijednostima, važnije je no ikad posegnuti za pojmom vrline i njoj nužnom stremljenju. Evocirajući težnju koja je oblikovala antičku misao vraćamo se civilizacijskim temeljima jer upravo u prepoznavanju onog iskonskog i arhajskog ishodišta svih pojava i stvari od kojih je satkano doba čiji smo svjedoci leži istinska suvremenost, pa tako i ona umjetnička. Prema umjetnikovom viđenju, arhajsko u ovom slučaju predstavlja bliskost s podrijetlom, vječnim ljudskim kodom. Da bi se intuitivno bivanje i istinska sloboda dostigli, potrebno je osvijestiti zaboravljenu istinu. Jedini put ka tome jest onaj vlastiti; učenjem i poniranjem u dubine sebstva.
Karla Despot