Luzia Simons (Quixada, Ceara, Brazil, 1953.), diplomirala je povijest i likovnu umjetnost na Sorbonne Université u Parizu, nastavila studirati u Stuttgartu, a danas živi i radi u Berlinu i redovito izlaže u Europi i Brazilu. Njeni radovi odražavaju razdvajanje. Razvila je vlastitu tehniku ​​snimanja, skenogram — način gledanja na stvari bez središnjeg kuta ili fokusa gdje su svi detalji podjednako istaknuti. U svom radu umjerena je na raznolikost i mnogobrojnost percepcija u odnosu na njihovu kulturnu baštinu. Cvijeće koristi kao fizičku manifestaciju simboličkog povijesnog kulturnog ili kolonijanog značenja i raspravu o pitanjima društvenog identitea i globalizacije. Njeni se radovi nalaze u javnim i privatnim kolekcijama diljem svijeta, između ostalog Deutscher Bundestag, Berlin; Fonds National d Art Contemporain, Paris-Ile de France, Francuska; Casa de las Américas, Havana, Kuba; Pirelli / Museu de Arte de São Paulo, Brazil;  Dansk Bibliotekscenter, Danska.