Marija
Koruga

Marija Koruga rođena je 1988. u Zagrebu. Likovnu akademiju završava 2012. godine. Članica je Hrvatskog društva likovnih umjetnika. Njezine su slike bile dio scenografija poput onih produkcije BBC-jevih serija te je i dobitnica nagrade za otkup Erste fragments. Bila je dio umjetničke rezidencije Cité des Arts Paris 2016. Godine, a 2018. sudjelovala je na rezidencijalnom programu Deconstruction of Painting u Leipzigu. Živi i radi u Berlinu.

U sklopu ciklusa Beauty is not enough, Marija Koruga predstavlja radove zanimljiva naslova usmjerenog prema ženskoj afirmaciji.

Jedan od njih je i Children wear scars as medals. Lovers use them as secrets to reveal. A scar is what happens when the word is made flesh, naslov inspiriran citatom iz knjige The favorite game Leonarda Cohena. Slika je personifikacija tjelesnosti – tehnika uslojavanja smole, gline, akrila te pigmenta crvene boje pobuđuje haptičko osjetilo. Izbočine, sjene te intenzivna boja na zanimljiv način prikazuju i izazivaju u nama različita emotivna stanja, možda sjećanja koja smo odavno zaboravili ili potisnuli. Umjetnica kontinuirano kroz svoj rad propituje teme roda i umjetnosti u odnosu na društvene i prirodne okvire.

Hana Kantoci

Marija Koruga rođena je 1988. u Zagrebu. Likovnu akademiju završava 2012. godine. Članica je Hrvatskog društva likovnih umjetnika. Njezine su slike bile dio scenografija poput onih produkcije BBC-jevih serija te je i dobitnica nagrade za otkup Erste fragments. Bila je dio umjetničke rezidencije Cité des Arts Paris 2016. Godine, a 2018. sudjelovala je na rezidencijalnom programu Deconstruction of Painting u Leipzigu. Živi i radi u Berlinu.

U sklopu ciklusa Beauty is not enough, Marija Koruga predstavlja radove zanimljiva naslova usmjerenog prema ženskoj afirmaciji. Jedan od njih je i Children wear scars as medals. Lovers use them as secrets to reveal. A scar is what happens when the word is made flesh, naslov inspiriran citatom iz knjige The favorite game Leonarda Cohena. Slika je personifikacija tjelesnosti – tehnika uslojavanja smole, gline, akrila te pigmenta crvene boje pobuđuje haptičko osjetilo. Izbočine, sjene te intenzivna boja na zanimljiv način prikazuju i izazivaju u nama različita emotivna stanja, možda sjećanja koja smo odavno zaboravili ili potisnuli. Umjetnica kontinuirano kroz svoj rad propituje teme roda i umjetnosti u odnosu na društvene i prirodne okvire.

Hana Kantoci